Search

Gljive na kiši

Ovaj post je više „travel“, a manje „learn“, a glavni likovi su dva obična kišobrana.


„To samo malo štrka kiša.“ – rekli bi lokalci. Nisam Vakula, ali ono što oni nazivaju štrkanjem, meni bi spadalo više u kategoriju pljuskova. I dok šetamo Ouluom (Oulom?, Ouluuom?), u kategoriju turista svrstavaju nas naši kišobrani. Stršimo kao gljive među kabanicama koje su navikle na ovakve uvjete. Sve ti je neugodno što ne kisneš. Čak i psi koji veselo skakuću pored svojih vlasnika nakrenu glavu u prolasku dajući nam do znanja da se to tako ovdje ne radi. Ostali prolaze ne obazirući se na mjestimično kapanje iz oblaka, a mi smo ponosni na sebe jer i po pljusku ne prezamo od (ponovnog) upoznavanja grada.


Lijepo je još oko 22 sata imati dnevno svjetlo, ali ne znam kako bi reagirali da smo došli ovdje mjesec ili dva ranije i uživali u šetnjama dvadesetičetiri sata na dan. Možda bi cjelodnevna svjetlost potaknula još ideja za nove projekte (nedajbože, opaska supruge), istraživanje grada i uživanje u izletima. Ili bi nas, s druge strane, nesanica i nedostatak sna, pretvorili u kavopije koje zapravo šetaju da bi došli do sljedećeg coffee shopa u kojem mogu dotočiti gorivo za još jedan sat hodanja.


Vidi se i malo plavog neba

Turistička tolerancija mi je naziv za mogućnost toleriranja građevinskih radova u nekom gradu kamo odlazite kao turisti. Isti takvi radovi u Zagrebu, uzrokovali bi opću gnjavažu i priču o tome kako su opet „prekopali“ pola grada, dok ovdje izgradnja novog nogostupa spada u kategoriju „vidiš kako se lijepo brinu za grad“ i hashtag #učinimogradljepšim. Vjerujem i da su Finci ažurniji sa zavšetkom radova jer ih vrijeme u prosincu prisili da i bagere traže ispod snijega.


Došavši konačno do obale Botničkog zaljeva, pokušavamo se orijentirati i zamisliti gdje bi bio prizor zalazećeg sunca da nema sivih oblaka. Imamo još trinaest večeri za uhvatiti jedan takav prizor.

0 views

©2019 by Travel&learn. Proudly created with Wix.com