Search

Ružičasti biseri iz Bangladeša

Škola – kuća, škola-kuća, svaki dan – sve po planu. I onda ostane još tri dana do povratka kući i počne vas hvatati žgaravica od jedne stvari. A to je kupovina suvenira.

Zanimljivo mi je uopće razmišljati o idealnom suveniru s putovanja. Nakon kutija i kutija magneta koji su nam se činili idealan poklon i suvenir koji bi kupili i sebi – uspostavilo se da nismo baš razmišljali najpametnije. Poslije nekoliko godina podstanarstva i divljenja svim tim magnetima na vratima hladnjaka, bilo je vrijeme da preselimo u kuću u kojoj imamo, eto, kompletnu kuhinju, koja uključuje i ugradbeni hladnjak. I tako smo ostali bez mjesta za magnete. Sad su u kutiji i čekaju da promijenimo kuhinju i kupimo običan hladnjak s velikim bijelim vratima za magnete.

Magneti i figurice

Do tada, bilo je pitanje što kupiti sebi i drugima. Krenete u one filozofske rasprave, tipa – što je autohtono i čemu bi se i mi sami divili svaki put kad zapnemo nogom za to u hodniku, ili što bi najbolje skupljalo prašinu na polici iznad televizora. Isto tako, možda je nešto što vas podsjeća na određenu aktivnost – možda duge, romantične, šetnje uz plažu, pa tako na kraju imate više boca morske vode na policama, nego mineralne vode u špajzi. Naravno, pijesak i kamenje su vrlo popularni i znamo već neke prijatelje koji bi mogli napraviti stazu uz kuću do ceste od građevinskog materijala skupljenog tijekom putovanja.


Jedna stvar koja mi se činila ekonomična je kupovanje odjeće kao suvenira. OK, možda nije moj stil, ali je ekonomično. Dođeš, kupiš majicu ili cipele – odnosno u slučaju Finske debelu vestu i podstavljene čizme – i onda to nosiš kad dođeš kući. Sve te hvata ponos jer štediš. Osim što to kupiš po cijenama koje nisu za naše tržište, ali opet se vratimo na ono da se treba pretvarati da su to kune.

Knjižara

Učitelji ne znaju kupovati suvenire. Tko još osim učitelja ide u knjižaru kad dođe u drugu zemlju? Kupili bi knjige, radne bilježnice, nastavni materijal kojeg naravno nema nigdje na svijetu osim tamo. Literature i materijala nikad dosta.


Što je tipično za zemlju koju posjećujete? To je pitanje koje može biti vodič za kupnju suvenira. Evo, u našem slučaju možemo kupiti kilu snijega i pun fascikl dobrog obrazovanja.


Šalu na stranu, biranje suvenira sebi i drugima je važan dio putovanja. Ne samo da na taj način pokazujete da mislite na one koji nisu bili s vama, već ako se radi o Erasmusu, treba donijeti komadić putovanja u ustanovu u kojoj radite. Već godinama tradicija odlaska na Erasmus uključuje da se nešto „donese za zbornicu“, pa zato posljednji prijedlog za suvenire je i najlakše ostvariti. Evo koraka:

1. Potražite veliki trgovački centar u gradu kojeg posjećujete i idite na odjel koji nudi prodaju slatkiša na kilograme.

2. Izmjerite dovoljnu količinu za svoje kolege, prijatelje, sebe i zalihu.

3. Upakirajte čvrsto da izdrži promjenu aviona.

4. Kod kuće razdijelite sve što ste kupili.


Slatkiši iz Finske

Evo i suprotnog pitanja: „Što donijeti na svoj KA1 u ustanovu za učitelje i djelatnike škole u kojoj ste na praćenju nastave?“ Ono što mi većinom nosimo su klasične stvari po kojima je naša zemlja prepoznatljiva. Sad će reklame – ako ne želite dalje čitati….

Obično nosimo bajadere ili griote, kiki i bronhi bombone, dorina čokolade. Od ostalih stvari tu su pokloni koje namolimo u turističkoj zajednici, poneka razglednica ili brošura. Vidio sam da neki nose i radove učenika, ukoliko imaju školsku zadrugu ili likovnu grupu. Isto tako čuo sam da se, ukoliko zaista mnogo ljudi dolazi u istu školu na praćenje nastave, ponekad kao poklon donosi kravata ravnatelju ili marama ravnateljici ili neki sličan poklon pažnje.


Kako god bilo – vjerujem da će vas sugovornici slušati pozornije kada dijelite dojmove s putovanja ako se u isto vrijeme mogu zasladiti nečime. Suveniri ne moraju biti skupi, niti morate svima podijeliti ružičaste bisere ako ste na primjer u Bangladešu, ali neki mali znak pažnje dobar je način pokazivanja prijateljstva.

0 views

©2019 by Travel&learn. Proudly created with Wix.com