Search

Vikendaši

Svakog vikenda iz Zagreba mnogi ljudi traže odmor i antistres terapiju u manjim mjestima različitih krajeva Hrvatske. Neki dolaze k nama u Moslavinu u svoje vinograde i voćnjake, neki obnavljaju zalihe mesnih prerađevina u Slavoniji, a oni sretnici koji imaju kućicu ili apartmančić, odlaze otvoriti prozore s kojih puca pogled na more.

Zanimalo me što Finci rade kada u petak zatvore vrata svojih škola, ureda, trgovina i svih mogućih mjesta na kojima provode svoje vrijeme od ponedjeljka do petka. Imaju li oni iznenadnu prehladu u ponedjeljak pa onda odlaze po doznake kod liječnika i malo produže prekratki vikend i kamo to odlaze? Jesu li vikendaši ili ostaju u gradu u kojem rade?

Odgovore sam potražio među prijateljima, djelatnicima škole, ali i slučajnim prolaznicima. Prilika koju sam dobio se ne propušta – uživati u cjelodnevnom boravku na otvorenom uz obećavajuću vremensku prognozu.


Važno je dobro se pripremiti za jedrenje.

Krenuli smo u jutarnjim satima do malog mjesta Kiviniemija, koje i dalje administrativno pripada Ouluu. U pristaništu se natiskalo dvadesetak brodica, što manjih, što većih, ali vidi se da je svima stalo da su im brodovi u najboljem mogućem izdanju. Već prema tradiciji prvo se odlazi u lokalnu (i jedinu) trgovinu i restoran. Tamo je dobra ponuda ribe i gotovih jela, a u paketu za desetak eura dobijete juhu od lososa, piće, kruh i maslac. Sve je vrlo ukusno, kao i bezalkoholno pivo iz domaće proizvodnje. Sve smo pojeli prema uputama te pričekali da brodovi koji se natječu odu prvi, kako im ne bismo bili na putu. Razgledavanje broda uvjerilo nas je da želja kapetana i vlasnika ovog broda da jednog dana doplovi na Karibe i nije tako nemoguća obzirom na opremljenost broda. Spremnost i uhodanost posade, omogućilo nam je da nesmetano uživamo u dvosatnoj vožnji, nakon koje smo uplovili u Oulu i po prvi puta vidjeli grad iz te perspektive. Nakon tradicionalnog pića, bilo je vrijeme za odlazak.


Pratili smo utrku s odstojanja.

To nas je dovelo do još jednog načina provođenja vikenda – tako tipičnog za stanovnike ovog grada s 200 tisuća stanovnika. Festivali hrane, glazbe i kulture redovita su pojava tijekom ljetnih mjeseci. U svakom trenu možete uživati u nekoliko njih, na prelijepo uređenim otočićima koji čine grad Oulu tako zanimljivim.

Festival koji smo posjetili doslovno smo „nanjušili“ čim smo stupili nogom s broda. Tajlandska hrana podsjetila nas je da će uskoro vrijeme ručka, a uskoro smo prošli i pokraj australskog štanda s klokanovim i krokodilovim odrescima, tradicionalnom francuskom kuhinjom, švedskom, nizozemskom i još mnogim kuhinjama od kojih je povratna veza nos-usta-želudac radila još brže. Kako ne bi bili uskraćeni za desert ponudu su dopunili englezi sa svojim fudge delicijama. Belgijski vafli i punjene palačinke ne odbijaju se ni nakon netom završenog ručka.

Štandovi nude bogatu ponudu hrane.

Glazba s obližnjeg otoka pozvala je tisuće stanovnika da se u dugim kolonama upute do pozornice. S druge strane, kasnije navečer, moglo se uživati u Svjetskom prvenstvu u sviranju zračne gitare, koje je, iako neobično, bilo baš gušt doživjeti, upravo zbog osjećaja pripadnosti cijeloj toj multikulturalnoj družini koja je pridonijela podizanju svijesti o potrebi upozoravanja na klimatske promjene i uzimanja stvari u svoje ruke kako bi se one zaustavile.

Vožnju biciklom opisao sam u ranijim blogovima, a šetače ne moram posebno spominjati. U svako doba dana, moguće je vidjeti spore, brze, stare, mlade, teturave i pravocrtne, kako odlaze u svojim smjerovima.

Šetnja mnogobrojnim stazama omiljena je aktivnost Finaca.

Oni koje nismo vidjeli čine, kako mi kažu domaćini, oko polovinu stanovništva. To su obitelji koje imaju malu kućicu uz jezero, kolibu u koju odlaze ljeti kako bi uživali u suncu, ali i zimi kako bi uživali u sauni koja je obavezan dio opreme svake kućice. Ljeti se osim uživanja rade i popravci i preinake, kako bi svaka kućica što opremljenija i čvršća dočekala novu zimu. Obitelji nerijetko voze i 250 km na sjever, a kućica koja nije odmah uz jezero ili more, ne može nositi naziv finske kolibe za odmor.

Moderna verzija odmora za vikend uključuje Whatsapp grupu i nekoliko učitelja. Oni su u grupi podijelili vrijeme i mjesto polaska za odlazak u šumu u potrazi za još jednom delicijom – gljivama. Prikupi se tako i dobar dio gljiva za zimu, ali bitno je da se vrijeme provodi na otvorenom i u dobrom društvu.

Može li se uzeti u finskim školama slobodan dan? Dvaput godišnje? Može i više, zato što je svaki dan koji se uzima neplaćeni. Na taj način zamjene koje dolaze raditi mogu vas zamijeniti i biti plaćene, a škola ne gubi ništa od ukupnog iznosa koji je za učitelje predvidjela na početku nastavne godine.

Zadovoljni brojem koraka i prijeđenih kilometara, možemo zaključiti da Finci zdravo provode svoje vikende, uglavnom u prirodi, kao i to da se ovdje cijeni svaki sat dnevnog svjetla, kojeg je već nakon samo jednog tjedna provedenog ovdje, čak za pola sata manje.

0 views

©2019 by Travel&learn. Proudly created with Wix.com